Veštačka inteligencija u učionici: Partner ili konkurent nastavnicima?
Uvođenje veštačke inteligencije (AI) u obrazovne procese menja tradicionalne uloge nastavnika i učenika. Ovaj rad istražuje kako AI može služiti kao alat, asistent ili čak konkurent nastavnicima, kroz teorijski i praktični okvir primene u gimnazijskom obrazovanju. Kroz primere iz učionice, rad osvetljava upotrebu ChatGPT-a kao podrške učenicima za vođeno istraživanje, savetovanje i učenje stranih jezika. Učenici su podstaknuti da koriste AI alate za kreiranje vizuelnog sadržaja, poput logotipa, ilustracija i stripova, čime se razvijaju njihove kreativne i tehničke veštine. Ovi alati omogućavaju personalizovano učenje i stimulaciju samostalnog rada, istovremeno otvarajući pitanja o etičkim aspektima i balansu između ljudskog i tehnološkog elementa u obrazovanju. Cilj rada je da pruži kritički osvrt na potencijale i izazove upotrebe AI u učionici, uz analizu kako nastavnik može da ostane ključni faktor u obrazovnom procesu. Rad nudi smernice za integraciju AI u nastavu, ističući ulogu nastavnika kao mentora koji koristi tehnologiju za unapređenje nastave, umesto da bude zamenjen. Zaključak ističe AI kao partnera u obrazovanju, uz naglasak na potrebu za razvojem digitalnih kompetencija nastavnika i etičke primene tehnologija u radu sa mladima. Kroz praktičnu primenu u učionici, ali i kroz lična iskustva nastavnika, pokazuje se da alati poput ChatGPT-a mogu pružiti ne samo tehničku podršku, već i empatiju i motivaciju učenicima i nastavnicima. Takva sposobnost AI-a da pruži podršku kroz razumevanje i prilagođavanje komunikacije ističe njegov potencijal kao asistenta koji može doprineti stvaranju pozitivnog i podsticajnog obrazovnog okruženja.